STAZA BABE MARTE
Park-šuma Marjan je brdo (poluotok) iznad Splita koji se proteže otprilike 3,5 km u dužinu i 1-1,5 km u širinu. Zajedno s gradom Splitom predstavlja jedinstvenu geografsku cjelinu. Zemljopisni položaj i prirodna konfiguracija poluotoka formirali su sjevernu vapnenačku i južnu flišnu ekspoziciju s najvišim vrhom Telegrinom (178 m). Takav položaj utjecao je na veliku raznolikost staništa, na florni i vegetacijski sastav, pa se na stazi nalazi 147 različitih biljnih vrsta.
Ekološko-edukacijska staza Martin put najbrža je veza središnjeg dijela Park-šume Marjan i njegove najzapadnije točke – Rta Institut. U svojoj naravi to je uska pješačka staza koju danas koristi lokalno stanovništvo kao šumski put. Izvanredna pozicija, iznimna raznolikost flore i vegetacije (više od 147 biljnih vrsta nalazi se uz samu stazu) te geološke osobitosti i specifičnosti Marjana i šireg područja splitskog bazena karakteriziraju samu stazu. Upravo na ovoj stazi – po geološkim i biljnim karakteristikama vidi se značajna razlika između sjeverne i južne strane Marjana.
Ime staze – Martin put – ukazuje na objekt pučke arhitekture „Spomen-kuća babe Marte“ koja je smještena u neposrednoj blizini staze. Zajedno s gomilama i ostacima objekta uz stazu, izvanredan je materijal za prezentiranje suhozidnog graditeljstva i njegovih karakteristika.
Ukupna dužina staze iznosi 1400 m, a njezina prosječna širina je otprilike 1,5 m.
Suhozidna gradnja zasnovana je na materijalu dostupnom na samoj stazi, te povezuje geološku osnovu i gradnju. Istodobno tema Martina puta obuhvaća i dio o etnološkoj baštini – pučkom liku babe Marte i njezinu dokumentiranost u književnom djelu Miljenka Smoje “Velo misto”.
Dok ovaj sloj otkriva lokalni karakter, prirodu i običaje, prikazi suhozidnih tehnika gradnje zanimljivi su kao tip gradnje karakterističan za širu regiju.
Staza je osobito zanimljiva i kao prikaz mediteranske vegetacije, jer na samoj stazi možemo promatrati gradaciju biljnih zajednica od kamenjara, preko gariga, makije do visoke makije i šume. Na stazi susrećemo tri bitne kategorije flore: zaštićene, endemične i ljekovite biljke.


SUHOZID
Umijeće suhozidne gradnje upisano je 28. studenoga 2018. na UNESCO-ov reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, kao odgovor na zajedničku međunarodnu nominaciju Cipra, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Slovenije, Španjolske i Švicarske pod nazivom ”Art of dry stone walling, knowledge and techniques“. Predstavlja kulturnu baštinu rasprostranjenu u široj dalmatinskoj regiji. Vještina gradnje suhozida i suhozidnih građevina tradicijsko je naslijeđe mediteranskog prostora još iz prapovijesnih vremena. Suhozidi su nastajali krčenjem teško obradivih površina i vještim slaganjem u razne oblike. Svojim oblicima, površinom, izgledom i namjenom, jedan su od najreprezentativnijih primjera pučkog autohtonog graditeljstva. Podizani su kao granice između parcela, puteva, kao suhozidne gomile te kao način izgradnje poljskih kućica i nastambi za životinje. Tehnika gradnje sastoji se od vještog slaganja neobrađenog kamenja prikupljenog ili pronađenog na terenu bez vezivnog materijala, što ih čini važnim staništima za gmazove, ptice i male sisavce. Kamenje koje se koristi nije veliko jer ni objekti koji od njega nastaju nisu velikih dimenzija, ali su vrlo prepoznatljivog izgleda.
U Park-šumi Marjan nailazimo na brojne dijelove ove pučke autohtone arhitekture i to u šumskim dijelovima gdje su se na nekadašnjim težačkim parcelama nalazile brojne gomile i zidovi građeni kao međe između parcela te kao granice raznih šumskih puteljaka. Suhozidna tehnika korištena je i za izgradnju raznih gospodarskih objekata pučke arhitekture pa se upravo uzduž poučne staze Martin put prostire parcela koja je izvanredan primjer svega navedenog. Unutar parcele, osim zidova i gomila, nalazi se i poljska kućica koja je prema legendi pripadala narodu poznatoj i omiljenoj „babi Marti“ – liku iz Smojinog Velog Mista.
suhozidna gradnja
Mrežom suhozida isprepletena je gotovo cijela površina Marjana.
Suhozidi kao antropogene tvorevine ukomponirane u krajobraz pružaju promatraču vizualno zadovoljstvo jer se stapaju s prirodnim okružjem. Nadalle, ti sustavi uredno složenog kamenja služe mnogim životinjama kao sklonište i stanište (mekušcima, kukcima, gmazovima i dr.). Također, neupitno je njihovo značenje u sprječavanju erozije tla, pogotovo na terenima oskudnim vegetacijom.
Za gradnju suhozidnih međa koristio se kamen s određenog lokaliteta. Težaci su skupljali kamenje različitih oblika te ih slagali u zidiće. Tako su se, istodobno, čistili budući vrtovi ili prostori za boravak domaćih životinja i gradili zidovi međaši. Ovakvi zidovi nastali uz rubove polja, pokazivali su granice posjeda, ograničavali prolaze ili služili kao zapreke životinjama da odlutaju.
Jedna od funkcija suhozida je i osiguranje tla od urušavanja.
Marjanski putovi su također izvedeni suhozidnom tehnikom gradnje.
Neka od pravila izgradnje suhozida:
- Ako zid nastaje na kamenoj podlozi, temelji nisu potrebni.
- U slučaju da se gradi na zemljanoj podlozi prave se temelji koji mogu biti ili sloj tucanika ili sloj šljunka i pjeska debljine 20 do 40 cm.
- Prvi red kamena dijelom je ukopan u tlo.
- Važno je postići stabilnost zida slažući kamenje tako da se preklapa, odnosno da prirodno kamenje podlaže tj. zaglavljuje.
- Veliki suhozidni zid se prilikom gradnje učvršćuje komadićima kamenja sa svih strana ili se učvršćuje samo sa stražnje strane te se na taj način postiže stabilnost
Suhozid, kao vrijednu baštinu, potrebno je čuvati i obnavljati kako se znanje o njegovoj gradnji ne bi izgubilo.






PUT PREMA KUĆI BABE MARTE
U Park-šumi Marjan nailazimo na brojne dijelove pučke autohtone arhitekture i to u šumskim dijelovima gdje su se na nekadašnjim težačkim parcelama nalazile brojne gomile i zidovi građeni kao međe između parcela te kao granice raznih šumskih puteljaka. Suhozidna tehnika korištena je i za izgradnju raznih gospodarskih objekata pučke arhitekture pa se upravo uzduž ove poučne staze Martin put prostire parcela koja je izvnredan primjer svega navedenog. Unutar parcele, osim zidova i gomila, nalazi se i poljska kućica babe Marte.
Puteljak koji vodi do kamene kućice zvane Kuća babe Marte, strmo se uspinje kroz kamenjar, a uspon olakšavaju suhozidne stepenice koje vode do platoa ispred same kućice i do torova za životinje neposredno pokraj kućice.
Ovakve kamene kućice, zvane još i pojate, građene su kao skloništa od kiše i vjetra, kao prostor za “marendu” i dnevni odmor kad vrijeme nije bilo ugodno za boravak vani te kao spremišta alata i potrepština za poljoprivredne radove. Skromnih su dimenzija, uglavnom 3×4 m, a u unutrašnjosti je uz zidove često položena zidna klupa. Izvorno su imale drvene svodove pokrivene kamenim pločama, a vrata su vrlo nisko postavljena tako da se potrebno prignuti pri ulaženju.
(Danas je na Marjanu evidentirano devet kućica, od čega je samo pet ucrtanih u katastar. Većina ih je izgrađena krajem XIX. ili početkom XX. stoljeća. Za dvije kućice se zna da su izgrađene 1953. kao lugarnice.)


POSTANAK ŠUME
U biljnogeografskom pogledu Marjan pripada vazdazelenoj eumediteranskoj vegetacijskoj zoni hrasta česmine Quercus ilicis koja je zastupljena u svom degradacijskom obliku. Antropogeni utjecaj kroz povijest se odražavao na degradaciju flore Marjana. Sječa šume i veliki požar u potpunosti su pretvorili Marjan u goli krš. Uslijedilo je pošumljavanje alohtonom vrstom – alepskim borom – koji je gotovo bio monokultura na sjevernoj strani Marjana. U posljednje vrijeme autohtona makija se sve više izdiže između visokih stabala bora.
U izvornoj životnoj zajednici biljnih vrsta na području Marjana nalazili su se hrast crnika, crni grab, crni jasen, grmlje divljih ruža, planika, lopočika, tršljika, zelenika, sparožina, vrisovi i drače, a od životinja razne ptice, srne, puhovi, vjeverice, miševi, zečevi, vjerojatno su se mogli naći i lisice i kune.




FLORA MARJANA
U biljnogeografskom pogledu Marjan pripada mediteranskoj regiji litoralnog vegetacijskog pojasa te eumediteranskoj zoni vazdazelenih šuma u kojima temeljnu šumsku vegetaciju čine šume hrasta crnike Quercus ilex L., a u okviru njih dolazi zajednica mješovitih šuma i makije hrasta crnike i crnog jasena Fraxino orni-Quercetum ilicis H-ic. (1956.) 1958. Šume crnike na Marjanu pretežito se nalaze u svom degradacijskom stadiju makije, gariga i kamenjara.
S druge strane, hortikulturna sadnja i monokultura alepskog bora spriječili su razvoj šume hrasta crnike.
Velika raznolikost Marjana se očituje i kroz određene endemične, strogo zaštićene biljke, uz iznimku malih poljoprivrednih površina na južnoj strani gdje se uzgajalo povrće, vinova loza, maslina i druge voćke.
Flora Marjana je vrlo bogata što se pripisuje povoljnoj mediteranskoj klimi i raznolikim tipovima staništima – od kamenjarskih suhih travnjaka, gariga, makije, šume, pukotine stijena, kamenite morske obale, ruderalnih i poljoprivrednih staništa. Floru Marjana je istraživalo više botaničara: Petter (1832), Hirc (1910), Girometta (1922), Matković (1959), Ruščić (2002 2015).
Utjecaj čovjeka kroz povijest se odražavao na izgled i degradaciju flore Marjana. Nekontrolirana sječa stabala i veliki požar u potpunosti su pretvorili Marjan u goli krš.
Uslijedilo je pošumljavanje alohtonom vrstom – alepskim borom Pinus halepensis, koji je gotovo monokultura na sjevernoj strani Marjana. Utvrđeno je obnavljanje autohtone makije između visokih stabala bora.
ZAŠTIĆENO BILJE
Prema podatcima florne baze podataka (Flora Croatica Database – FCD) (Nikolić, 2015) (Ruščić 2002 i 2015) na području Park-šume Marjan ukupno je zabilježeno oko 615 biljnih vrsta i podvrsta.
U okviru ukupne flore Marjana utvrđeno je 17 ugroženih vrsta definiranih prema Crvenoj knjizi vaskularne flore Republike Hrvatske (Nikolić i Topić, 2005) (Nikolić 2010.) od toga 4 vrste pripadaju ugroženim svojtama (EN): Blackstonia perfoliata (L.) Huds. ssp. serotina (Rchb.) Vollm. – trožilna žuška, Delphinium peregrinum– strani veliki kokotić, Hibiscus trionum L.- vršača sljezoljika i Periploca graeca L.- grčka luštrika, zatim 6 vrsta pripada kategoriji osjetljive svojte (VU): Desmazeria marina (L.) Druce-sredozemna ljuljolika, Ophrys sphegodes Mill. – kokica paučica, i Salsola kali L.- kalijska solnjača, Parapholis incurva (L.) C. E. Hubb. – svinuti tankorepaš, Trifolium resupinatum L.- perzijska djetelina, te 4 vrste u kategoriji gotovo ugroženih vrsta (NT): Chaerophyllum coloratum L.- obojena krabljica i Centaurea ragusina L. – dubrovačka zečina, Centaurea spinosociliata Seenus -trnovitotrepavičava zečina.
Goniolimon dalmaticum (C. Presl) Rchb. f. – dalmatinski vražemil, zatim nedovoljno poznate 2 svojte (DD): Arundo plinii Turra – plinijev trst, Linaria microsepala Kern. – bljedoljubičasti lanilist, te 1 kritično ugrožena vrsta (CR) je Consolida ajacis (L.) Schur – vrtni kokotić
U flori Marjana utvrđene su 23 biljne svojte, koje pripadaju kategoriji strogo zaštićenih vrsta, prema Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/13 i 73/16), to su:
- Aurinia leucadea (Guss.) K. Koch – jadranska gromotulja
- Aurinia sinuata (L.) Griseb izverugana gromotulja
- Blackstonia perfoliata (L.) Huds. serotina (Rchb.) Vollm. – trožilna žuška,
- Carduus micropterus (Borbás) Teyber ssp. micropterus – uspravni stričak
- Centaurea ragusina – dubrovačka zečina
- Centaurea spinosociliata Seenus – trnovitotrepavičava zečina
- Chaerophyllum coloratum – obojena krabljica
- Limonium cancellatum (Bernh. ex Bertol.) Kuntze – rešetkasta mrižica
- Vincetoxicum hirundinaria ssp. adriaticum (Beck) Markgr. – jadranska lastavina
- Tanacetum cinerariifolium (Trevir.) Sch.Bip. – buhač
- Cymodocea nodosa (Ucria) Asch. – morska resa
- Trifolium dalmaticum – dalmatinska djetelina
- Gladiolus illyricus D. J. Koch – ilirska gladiola
- Hibiscus trionum – vršača sljezolika
- Ophrys sphegodes – kokica paučica
- Goniolimon dalmaticum (C. Presl) Rchb. f. – dalmatinski vražemil
- Genista sylvestris ssp. dalmatica (Bartl.) H. Lindb. – dalmatinska žutilovka
- Limonium cancellatum (Bernh. ex Bertol.) Kuntze – rešetkasta mrižica
- Arundo plinii Turra – plinijev trst
- Delphinium peregrinum – strani veliki kokotić
- Parapholis incurva (L.) C. E. Hubb. – svinuti tankorepaš
- Onosma echioides (L.) L. ssp. dalmatica (Scheele) Peruzzi et N. G. Passal. -dalmatinski oštrolist
- Linaria microsepala Kern. – bljedoljubičasti lanilist
- Consolida ajacis (L.) Schur – vrtni kokotić
U flori Marjana zabilježeno je 14 endemičnih svojti:
- Aurinia leucadea (Guss.) K. Koch – jadranska gromotulja
- Aurinia sinuata (L.) Griseb. – izverugana gromotulja
- Trifolium dalmaticum – dalmatinska djetelina
- Chaerophyllum coloratum – obojena krabljica
- Carduus micropterus (Borbás) Teyber ssp. micropterus
- Centaurea ragusina – dubrovačka zečina
- Centaurea spinosociliata Seenus – trnovitotrepavičava zečina
- Limonium cancellatum (Bernh. ex Bertol.) Kuntze – rešetkasta mrižica
- Vincetoxicum hirundinaria ssp. adriaticum (Beck) Markgr. – jadranska lastavina
- Tanacetum cinerariifolium (Trevir.) Sch.Bip. – buhač
- Goniolimon dalmaticum (C. Presl) Rchb. f. – dalmatinski vražemil
- Onosma echioides (L.) L. ssp. dalmatica (Scheele) Peruzzi et N. G. Passal. -dalmatinski oštrolist
- Linaria microsepala Kern. – bljedoljubičasti lanilist
- Genista sylvestris ssp. dalmatica (Bartl.) H. Lindb. – dalmatinska žutilovka
Utjecaj čovjeka se odražavao na autohtonu floru Marjana u smislu naseljavanja alohtonih invazivnih vrsta od kojih je najzastupljeniji pajasen Ailanthus altissima (Mill.) – Swingle.

LJEKOVITO BILJE
Priroda nam nudi niz biljnih vrsta (ljekovito bilje) te je poznata izreka u narodnoj medicini da za svaku bolest postoji određena biljka. Ljekovito bilje i njegovi pripravci najstariji su oblik liječenja najrazličitijih bolesti, a još i danas dvije trećine čovječanstva ljekovito bilje koristi kao glavno sredstvo za liječenje. I brojni suvremeni lijekovi neposredno ili u djelomično promijenjenu obliku potječu od biljaka. U svijetu se koristi približno 20.000 ljekovitih biljaka. Od toga je 1.100 dobro istraženo, a od 250 vrsta dobivaju se osnovni sastojci za proizvodnju suvremenih lijekova s biljnim aktivnim tvarirna. Uporaba ljekovitog bilja u pučkoj medicini ima neprekinut razvoj, a suvremena medicina njihovu uporabu sve češće uvodi kao fitoterapiju, ponajprije pri liječenju kroničnih bolesti. Liječenje biljem postaje predmetom javnih rasprava i u medicinskim krugovima. U porastu je propisivanje biljnih lijekova, kao i uporaba za vlastito liječenje. Pojmom fitoterapija označavarno liječenje i sprječavanje bolesti te mijenjanje subjektivnog stanja pomoću biljaka, biljnih dijelova i njihovih pripravaka. Takvi biljni pripravci zbog osobite kombinacije aktivnih i pratećih tvari imaju široko terapijsko djelovanje i, u usporedbi sa sintetskim lijekovima, obično manje neželjenih posljedica. Moramo naglasiti da načelno nisu bez popratnog djelovanja. Ljekovito bilje može biti toksično, može izazvati mnogobrojne nuspojave i može stupiti u interakciju s drugim lijekovima i hranom pa je za ispravnu i djelotvornu primjenu potrebno poznavati kemizam biljke kao i pripravaka koje od nje dobivamo. Fitoterapija nije alternativa današnjoj prirodoslovno usmjerenoj medicini, nego njezin dio koji ispunjava prazninu i nudi dodatne mogućnosti pri liječenju i sprječavanju akutnih i kroničnih oboljenja.
Tradicionalni pripravci od ljekovitog bilja su čajevi (infusum, decoctum), alkoholni (tinctura) i uljni pripravci (macerat), sokovi, destilati, hidrolati i sl. Za pripravu ljekovitih pripravaka koriste se različiti dijelovi biljke – korijen, listovi, pupoljci, cvjetovi, kora, plodovi, sjeme. Obzirom na stanje osobe, njezine potrebe te prisutne poremećaje ili bolesti, određuju se biljke i biljni pripravci koji se preporučaju zajedno s programima prehrane. Kombinacija biljnih pripravaka i ljekovitog bilja određuje se individualno prema gore navedenim parametrima te uz prehranu i promjene u stilu života može biti samostalna terapija ili komplementarna terapija konvencionalnom liječenju.
Tinctura je tekući alkoholni ekstrakt iz ljekovitog bilja. Vrlo su učinkovite kao biljne kapi koje se uzimaju samostalno ili kao dodatak piću i hrani.
Macerat je pripravak koji se dobiva potapanjem ljekovitih biljaka u ulje. Nakon određenog vremena, ulje izvlači ljekovita svojstva iz biljke.
Hidrolat (cvjetna vodica) nastaje kao nusproizvod destilacije ljekovitog bilja vodenom parom, a koristi se kao prirodni tonik koji se nanosi prije kreme.
Na Marjanu je prisutan niz biljaka koje imaju ljekovita svojstva, a neke od njih su :
- Inula verbascifolia Hausskn – bjelušina (bila slavulja, biela kadulja)
- Laurus nobilis L.- – lovor (lovorika, javorika)
- Paliurus spina-christi Mill – drača (Kristova drača, ljuta drača, crna drača)
- Rosmarinus officinalis L.- – ružmarin (rozmarin, rusmarin, lužmarin, žmurod, ruzman, rožmarin)
- Salvia officinalis L. – kadulja (mirisava kadulja, ljekovita kadulja, mirisava žalfija)
- Satureja montana L.- .– primorski vrisak (primorski čubar, bijeli vrisak, krški vrisak)
- Helichrysum italicum (Roth) G. Don – sredozemno smilje (smilje, smilj, cmilje)
- Plantago lanceolata – uskolisni trputac (suličasti trputac, muška bolvica)
GEOLOGIJA
Geologiju brda Marjan treba promatrati u širem kontekstu nastanka Dinarida. Geološka građa Marjana vrlo je važan segment njegove prirode. Unatoč raznovrsnom i zanimljivom geološkom sastavu, Marjan ni do dan danas nije u dovoljnoj mjeri istražen.
Hidrografske prilike ovog područja tipično su krške. S jedne strane imamo veliki gubitak površinskih tokova na području vapnenaca i dolomita, a s druge strane dolaze obilni, ali povremeni tokovi na području fliša. Vode se iz podzemnih tokova javljaju kao stalni ili povremeni izvori u nižem priobalnom području ili kao brojne vrulje na obali. Za napomenuti je: od izvora značajniji je onaj zapadno od Bambine glavice. Izvor na sjevernoj strani Marjana ima kapacitet 10 lit/sat, nalazi se na kontaktu glaukonitnih vapnenaca i fliša, a voda je bočata (brakična voda, slankasta voda nastala miješanjem slatke i morske vode).
Vidi se iz superpozicije kako glavni numulitni vapnenci skladno leže na alveolinskim vapnencima, a na glavnom numulitnom vapnencu leže dalje rožnjački vapnenci.
Poučna staza podijeljena je u tri tematske cjeline.
Započevši od istoka ( sjeverno od Jerolimskih stijena) prema zapadu (Institut):
- FORAMINIFERSKI VAPNENCI EOCENA (E 1,2): velikim dijelom izgrađuju brdo Marjan (sjeverna strana). Ove naslage predstavljene su miliolidnim, alveolinskim i numulitnim dobro uslojenim vapnencima.
- Fliš (švic. mjesni naziv Flysch) je serija sedimenata u kojoj se izmjenjuju lapori ili glineni škriljevci s pješčenjacima; često ima uložaka konglomerata i vapnenaca. U suvremenoj sedimentnoj geologiji pod nazivom fliš razumije se debeli slijed u kojem se izmjenjuju pješčenjaci, klastični vapnenci ili konglomerati sa šejlovima (ili općenito muljnim stijenama), taložen djelovanjem mutnih struja u dubokovodnom okolišu unutar tektonski aktivna pojasa.
- Unutar slojeva klastita flišnih naslaga katkad se pojavljuju blokovi foraminiferskog vapnenca – olistoliti.
Južna padina Marjana je strma, terasasto formirana, što je u svezi s nagibom slojeva u flišu i postojanjem rezistentnih slojeva pješčenjaka i breča koji su selektivnom erozijom ostali stršiti u terenu. Sjeverna padina blago je nagnuta prema Spinutu i Poljudu i u skladu je s nagibom slojeva foraminiferskih vapnenaca.


DJEČJI BONTON
Marjan je brdo u Splitu koje nazivaju i plućima grada kao i dnevnim boravkom gradana. Marjan je posebno zaštićeno područje prirode i to kao park–šuma.
Proglašen je zaštićenim područjem 1964. godine.
Park-šuma je područje veće krajobrazne vrijednosti namijenjeno odmoru i rekreaciji.
Tu se ne smije činiti ništa što bi izazvalo promjene. Zlatno je pravilo da iz park-šume odnosimo samo uspomene, a jedini tragovi koje ostavljamo su tragovi naših stopa.
Zaštićena područja prirode moraju se čuvati i štititi od narušavanja.
Park-šumu čuvaju čuvari prirode i:
- skrbe o sigurnosti posjetitelja
- motre stanje biljaka i životinja
- paze da se poštuju pravila ponašanja.
Pravila ponašanja u park–šumi nalaze se na obavijesnim pločama. Pažljivo ih promotrite i saznajte što se smije, a što ne na području park- šume.
- Ne paliti vatru. Vatra je neprijatelj šume. Jedan spaljeni hektar šume znači uništenje 300 ptica i 400 sisavaca.
- Ne ostavljati otpatke u šumi. Osim što nagrđuju okoliš, životinje bi se njima mogle otrovati.
- Ne brati cvijeće, gljive i šumske plodove. Time se narušava ravnoteža šume.
- Ne urezivati natpise na koru stabala ili lišće biljaka. Time se biljke oštećuju.
- Ne uništavati klupe, kante za smeće, putokaze i ploče s obavijestima.
Samo ako čuvamo i poštujemo prirodu, u Marjanu ćemo moći svi uživati i ostaviti ga u naslijeđe onima koji dolaze poslije nas.